Mama
Tako snažna riječ.
Posljednje tri godine moja su mi mama, i Markova, bile najbolje prijateljice. Mame su svaki dan (doslovno) bile kod mene i čuvale moje blago, posredno mene, dok sam ja sastavljala puzle svojeg života.
I možda zato me moje blago posljednje tri godine zvalo „baba“.
A jučer, na Badnjak, dobila sam najljepši poklon na svijetu.
Čekala sam ovu riječ točno pune tri godine i dva mjeseca.
Moj anđeo zna zašto me je baš jučer Jan počastio ovim darom.
To su oni trenuci kad te srce boli od sreće.
Mame. Nema snažnije sile na ovom svijetu i nema toga što ne bi napravile da gledaju svoju djecu sretnu.
Moja je sestra bila uvijek onako nježnija i maznija.
To je otprilike značilo da je na svakih pola koraka rekla „mama“. Izgledalo je ovako: „Mama, mama, mama, mama..“
A mama bi znala reći, „Ajd još jednom reci mama i nadrapala si“, u blažoj verziji.
Sigurna sam da poznajete takvu djecu u svojim životima.
Danas, na ovaj najposebniji, najčudesniji i najtopliji dan u godini zahvalite na čudu da imate nekog tko vas zove ovim najljepšim imenom pa makar vam i ponekad ispija mozak.
Ja sam beskrajno sretna i zahvalna. Veselim se ispijanju mozga.
Sretan vam Božić! Došla je ljubav.
Janova mama
