Približava nam se treći. TREĆI. Bože kad?
Naše borbe. Ne želim ih zaboraviti. Zbog njih sam danas snažnija, osjećajnija, empatičnija, pametnija, vještija, stručnija..
Razgovor je išao ovako nekako.
Ja: „Molim Vas možemo li dobiti termin ranije? Dugo nam je čekati 6 mjeseci, a vi ste nam zaista jedina opcija.“
Sestra: „Nažalost ne. Sve je popunjeno. Zvat ćemo vas ako se nešto oslobodi. Uostalom, dobili ste upute terapeuta za rad kod kuće. Što bi još htjeli?“
Upute iz takvih intenzivnih tjedana izgledale su otprilike ovako:
Edukacijski rehabilitator: rad na spoznaji, spajanje konkreta s ilustracijom, simbolička igra, briga o sebi, briga o prostoru..
Senzorni terapeut: motoričko planiranje, izazovne situacije, svrsihodni zadaci, različite teksture, proprioceptivne i vestibularne aktivnosti..
Logoped: oralna motorika, pokretivljivost jezika, jačanje čeljusti, ekspresija lica, manualni znakovi, vokalizacije..
Fizikalni terapeut: prijelazi medijalne linije, jačanje trbušnih mišića otključavanjem zdjelice, vježbanje tehnike hoda..
Radni terapeut: fina motorika, jačanje šake, pincentni hvat, sortiranje po svim mogućim kategorijama, spajanje dijelova u cjelinu..
Vozim doma šesti dan po redu. Imamo sat i pol.
Jan u sjedalici urla jadan jer nikako ne podnosi vožnju (hvala Bogu na mami koja sjedi iza i umiruje ga).
Meni je u glavi kaos. I molim se da se živi izvučemo iz gužve i dođemo u komadu do naše provincije.
Da, znam, preplavljujuće je. Nismo odustali. Držali smo se uputa. Kako smo znali i umjeli.
I danas smo na boljem mjestu.
A što bi ja htjela? Da iskoristim priliku i odgovorim na ono pitanje s početka:
Htjela bi da jednog dana druge mame i tate djece s teškoćama u razvoju imaju kontinuiranu stručnu podršku od prvog dana rođenja njihovog djeteta.
I da rana intervencija bude prioritet jer brojka tri u „Prve tri su najvažnije“ ne stoji tu jer se netko sjetio da je eto baš ona najbolja.
I htjela bi još samo da svi oni koji postave to pitanje roditelju djeteta s teškoćama u razvoju imaju na umu da „upute“ nisu jednostavne.
A namjera? Samo malo uvida u dio našeg i mnogih drugih svakodnevnih života.
A zbog ovog osjećaja sa slike s večernje rutine sve se na kraju isplati. Janov prvi spavanac u veeelikom krevetu
Janova mama
