Proces puštanja Jana od sebe je dugo trajao. Tek kad sam postala dovoljno sigurna u njega, možda i u sebe, mogla sam otpustiti dio brige nekom drugom. Preponosna sam danas dokle je Jan došao. I ne znam i ne želim znati gdje je kraj svemu. Uživam promatrajući ga i gledajući kako on sam ruši ona minimalna očekivanja koja su postojala za njega i svaki dan podiže ljestvicu. Kreće se sve spretnije, posprema stvari iza sebe, stavlja ruku na usta kad kašlje, komunicira, igra se, traži pažnju, daje do znanja kad mora na wc, samostalno jede, sam hrani svog psa. To su sve njegove velike pobjede, a mi smo beskrajno ponosni. U vrtić smo ga donijeli s „uputama za uporabu“, kako bi tetama olakšali snalaženje. A onda su tete na prvom roditeljskom sastanku zatražile od svih roditelja pismo u prvom licu od djeteta. Rado ću ovo pismo imati za uspomenu. Da jednog dana znam dokle smo došli. A nek posluži i nekom drugom tko se također uskoro sprema u vrtić.

Janovo pismo tetama u vrtiću
Drage tete,
Moje ime je Jan i uskoro ću navršiti 3 godine.
Imam veliku seku Lanu koja je stara 8 godina i ide u treći razred. Obožavam se družiti s njom. Najviše volim ujutro uvući se u njezin krevet, priljubiti nosić uz njezin i maziti se dok nas mama ne potjera u kupaonu da s jutarnjom higijenom započnemo dan. Jako volim pjevati s njom, plesati, skakati i ludirati se u trampolinu i tad nas često možete čuti kako se od srca glasno smijemo i vrištimo od veselja.
Tatu Marka isto jako volim. On mi radi frizure ujutro i stavlja mi gel u kosu i onda sam si baš cool i poseban. Kad me želi poljubiti moram se malo izmaknuti jer ima onu pikavu bradu koja me baš škaklja i moram se smijati hoću neću. Najviše volim kad me stavi u lavor i leti sa mnom po kući kao da sam u avionu. Urnebesno je tad. A volim i kad me stavi na ramena pa kao divlji konj skače po cijeloj kući, e onda cičim od sreće i veselja.
Mama mi svaki dan govori da sam lijep i onda se gledamo u ogledalo, i stvarno i ja to mislim. Jako volim kad mi čita slikovnice, sjednem si u njezino krilo i tako mogu s njom provesti i nekoliko sati ako treba. Obožavam kad mi čita strašnog Grubzona, on mi je najdraži, a super mi je i Piko i Pip i Popi, pogotovo ona slikovnica sa strašnim čudovištem. Volim i kad me navečer okupa pa prije spavanja sjednemo zajedno sa sekom na fotelju i imamo grupni zagrljaj i seansu smijanja do suza. I onaj topli zagrljaj u maminom krilu, začas zaspim ko mali anđeo.
Imam i malenog psa, pudlicu Nalu. Njoj volim stavljati hranu u posudicu i davati joj poslastice. Volim se i s njom igrati na dvorištu i bacam joj njezinu igračku kost. Često mi polizne prstić i to mi je baš fora.
Ja sam vam inače jako nježan i osjećajan. Volim se smijati i jako volim biti u pokretu. Zapravo sve više volim aktivnosti u kojima se krećem. Možda su mi došli i mali crvići u guzu, ne znam, ali čujem mamu dok kaže da sam baš pravi trogodišnjak. Često ne želim baš ono što bi htjeli moji mama i tata i tad se ponekad znam naljutiti, ali se uspijemo brzo dogovoriti. Ponekad popustim ja, a ponekad oni.
Volim traktore, velike kamione, volim ići na igralište i onda jurim od sprave do sprave. Jako se volim kupati. Volim se igrati u pijesku. Volim slagati i puzzle i umetaljke, graditi tornjeve od lego kockica koje onda uredno rušim i tome se veselim. Volim i strašne dinosaure i čudovišta iz slikovnica.
Volim jesti sladoled od banane. Slatkiše, kekse i čokolade ne volim, ali zato obožavam kukuruzne smokiće i krekere.
Kad sam umoran onda sam plačljiv i razdražljiv. Tad me najviše umiruje da sjednem nekome u krilo i pomazim se.
Nisam nešto od riječi, ali se trudim na druge načine pokazati što želim i volim, i ono što ne želim i ne volim.
Jako sam ponosan kad nešto uspijem učiniti sam i primijetit ćete to, sigurno.
Za mene treba mrvicu više strpljenja i truda da me nešto naučite nego za ostale moje prijatelje, ali ću vam vaš trud znati nagraditi i moj uspjeh će biti vaše najveće zadovoljstvo.
Eto, zasad toliko od mene. P.S., jako sam uzbuđen radi nove sredine, druženja i igranja s novim prijateljima.
Vaš Jan
Počelo je s mojom pričom
17. prosinca 2020. @ 8:15
[…] Ode on… […]