Što je #predivanjan?
Sve je postalo lakše u životu i nekako sam pronašla duševni mir onog trena kada sam naučila da na ljude i njihova ponašanja gledam iz pozicije kakva želim biti i kakva ne želim biti.
Počele su kružiti internetom priče o iskorištavanju, tučnjavama, o tome da ljudska patnja nekima služi kao samopromocija, o tome kome je ispravno, a kome nije uplatiti novce na račun itd.
Kruži internetom i slika jedne gospođe kojoj su cigle od ruševina njezinog doma poslužile da na njima skuha kavu, s OSMIJEHOM. Eto, upravo takva želim biti i to širiti dalje. To je osoba i osobnost koja me inspirira i ispunjava divljenjem. Zna ta gospođa negdje u dubini duše da tuga ne traje zauvijek. I da će možda na tim ruševinama, uz pomoć dobrih ljudi, niknuti novi, još ljepši dom. Još jača povezanost, obiteljska, susjedska. Zahvalnost za i najmanju sitnicu koja joj je dana u životu.
Tako je i nastao #predivanjan. Nije da nisam zaljubljena u vlastito dijete i najdivniji mi je na svijetu.
Ali #predivanjan je zapravo odgovor.
Odgovor na jedan ružan komentar.
Čitala sam ljetos vijest o zaposlenju jedne djevojke s Down sindromom u Zagrebu. Ne moram ni reći koliko me takva vijest razveselila i ispunila nadom i vizijom lijepe budućnosti.
I onda..pročitala sam ga. Komentar. Rekli bi ljudi, trol, hejter. Meni je to stvarni čovjek. Čovjek s kojim dijelim suživot u našoj zajednici. Čovjek kojeg Jan možda svakodnevno sreće na ulici.
Rekao je on: „Kad vidim djecu i odrasle osobe sa sindromom Down pomislim da Bog ima bolesni smisao za humor.“
Kojeg roditelja ne bi stegnulo oko srca? Pogledala sam tada svog Jana i poželjela otići na planinu i vrisnuti iz sve glasa: „To je moje dijete! Pogledajte ga, najljepše je i najdivnije biće na svijetu!“
#predivanjan je nastao kao odgovor na komentar.
Izabrala sam ponašanje kakva u životu želim biti i kako želim govoriti. O slabijima, nemoćnima, drugačijima.
Upravo zbog #predivnogjana danas više na takve komentare ne trošim energiju, ignoriram ih, a one ružne poglede i odstojanja ni ne primjećujem.
Vjerojatno smo i zato okruženi ozarenim licima.
Ovo naše malo remek djelo nek’ bude odgovor onima za koje Bog ima bolesni smisao za humor. Znam da ima i onih za koje Bog jednostavno ima savršeni plan. I oni su nam važni.
Meni će uvijek biti podsjetnik o tome kakva u životu želim biti!
Znam da dobronamjerni i ljubazni ljudi, između ostalog, ne broje kromosome.
Sretna nam svima i radosna, puna druženja i bliskosti 2021. godina.
Janova mama
