Ususret Svjetskom danu osoba s Down sindromom naša misija je poručiti ljudima da nismo strašni
Moram priznati da sam i sama u jednoj prilici, dok još nisam imala dijete, ni bilo kakve kontakte s ovim divnim dušama, instinktivno ustuknula kad je prema meni krenuo jedan, tad već odrasli dečko s Down sindromom. Sada znam da me je sigurno htio zagrliti, no prije nego je uspio, njegov ga je tata diskretno odmaknuo. I ne mogu to prežaliti jer mi je iz tog susreta ostala velika gorčina i žaljenje.
Često i sama imam potrebu Jana odmicati od drugih upravo iz straha da ih ne dovodim u neugodnu situaciju, pribojavajući se upravo toga da se netko ne prestraši. Jer čula sam u više navrata kako se ljudi pribojavaju nekontroliranih reakcija koje bi mogle imati osobe s Down sindromom.
No, sad kad to živim, svim ću se silama truditi i pridružit ću se onim roditeljima koji nastoje podići svijest i pokazati svijetu svu nježnost naše prekrasne djece. Jedino što od mojeg djeteta i njegovih prijatelja po kromosomu viška možete dobiti je ogroman zagrljaj i nježan dodir i kad im date priliku mogu pobuditi u vama samo prekrasne osjećaje jer su najnježnija bića na planeti.
I nikada, ni jednom živom biću neće nanijeti bol.
Zato:
Dinosauri su strašni, Down sindrom nije!
Foto by: Ivan Brkić Brka
(Čiju dušu je Janova duša uspjela dotaknuti. Hvala ti
)
)
